Strikin univerzum

Pričica Pt1

U ovome gradu on bijaše stranac. Osjetio je kako je vjetar promijenio smjer i počeo mu šibati ionako ispucalo lice. Samoća bijaše utješna. Svaka misao glasnija, svaki uzdah značajniji, svaki pokret promišljeniji, svaki korak kao pad u mračni bunar sjećanja. Sjećanje mu nije bila jača strana rekao bi nebrojeno puta koji njegov poznanik, pa čak i on sam. Zato bunar i jest bila najsavršenija metafora za njegovo sjećanje.

Neznam zašto ga je privlačilo to doba noći, taj period, tih sat vremena kada spavaju gotovo svi, i radni narod, i bečari, možda još pokoja pekara baca svijetlost na rinzol. Pretpostavljam jer kao što je to bio prijelazni sat gradskog pučanstva, tako je bio i prijelazni sat njegovih misli, osjećaja. Olako je shvaćao svoju muku, svoju depresiju. Ono što zvaše stvarnim životom je nestalo negdje iza zamračenih prozora, sakrilo se u skučenim trošnim stanovima stambenih zgrada. Ostalo je ono što isti zagovaratelji “stvarnog života” ostavljaju za sobom. Smrt. Pa ne baš doslovno smrt, ali ne mnogo živoga u svakom slučaju.

Svaki križ je lakši kada si sam, jer nema nikoga da te tjera da ga nosiš. Možeš pokleknut, sjesti i odmoriti. Popiti šalicu toplog mlijeka, pojesti šnitu kruha i zaspati. Kada se pobornici “stvarnog života” ne bi vraćali, možda bi shvatio da bi isti taj križ bolje poslužio kao nosiva greda, da ne bi bilo loše za promjenu sagraditi nešto što bi mogao zvati domom.

Šmrčem usitnjene komade vlastitoga tijela

I tako u paklu apsolutne dosade i rutine sjedim ja. Kao što rekoh guta me grotlo vlastitih zapletenih misli, kao neka crna rupa, crvotočina. Smije se svojim crnim okom gledajuć me kako se koprcam u agoniji. Sve je sebi smisao. Šmrk. Altruizam je egoizam. Šmrk. Šmrk šmrk.

Ah kako da počnem.

Ovo je neka prekretnica u mom životu, pomislio je i sjeo na stepenicu. I tako udišući ionako zagađen zrak, dodatno ga zagađujući prijeko potrebnom dozom nikotina i nusproduktnog katrana. Žeravica u tunelu je uvijek bila njemu jedino svjetlo. Ha! Zaslijepio ga je netko aurom polulažnog prijateljstva. Idemo na kavu, poticati svoj organizam da se probudi, overklokati mozak da se lakše bavi nepotrebnim mislima, bar egzistencijalno gledajući. Sjedoše dvojica kvaziprijatelja i rivala, zasigurno rivala, odišući neugodnom opuštenošću.

-"Imaš za kavu?"
-"Jok, imaš ti, zajebavam se, dobio sam plaću juče'"
-"Častiš"
-"Častim kurac, jedva imam za preživit mjesec, al ak ti treba dam ti kunu dve"

Posao ga je vratio u doba osnovne škole. Morao je sjediti za stolom i odgovarati na neka tkoznakojiput odgovorena pitanja, povremeno. Mislio je da će ga osigurana egzistencija koliko god klimava bila natjerati da izroni iz magluštine njegova života. Magluština je ostala, štoviše mogla se rezati svime, od motorne pile do kašike, žlicom teže. Još je tumarao, slijep u magli, kao neka guska rekao bi Starčević ili tkogod.

I krenuše oni razgovarati, razglabati o bezveznim temama. Psihoanaliza najbolja, to njihovo razglabanje, jer nikada nisu saznali više o sebi nego tada, makar to nije opet bio nikakav pomak jer su uvijek razgovarali o istim stvarima. I zašutiše. To je bio znak da je kava gotova. Ustadoše, pozdraviše se uljudnim gestama i uputiše se svaki svojim putem.

Gospodin Gavun Ćurka

Gospodin Ćurka starinski moj drug
Na oblaku lebdi plamtećem on
Makar mu nisam vratio svoj dug
Poštuje bečki prihvaćen bonton

Dušmanin mu u džepu počiva
Mami ga miomirisima svim
Dok se Gavun na pravo poziva
Ponovo uvlači dragi mu dim

Ponosno iznaša Gavun Ćurka
Stavove svoje pred sudbom kletom
Sve dok mu se more ne uzburka
Stoji on pred bijelim svijetom.

Čudan je taj čovječuljak mali
Jer nesvjesno se sa svime šali.

Sonetić za početak (ovo je sonet i to elizabetinski)

Osjećam isti vjetar, mrsi mi kosu
ostavlja poljubac između zamršenih grana.
Osjećam vibracije svijeta, na cvijeću rosu,
disperziju svjetla i moć dana.

Osjećam zaigranog leptira,
svaku nakrivljenu vlat.
Osjećam kako sunce dirigira,
i svako biće meni je brat.

Opet sa čuđenjem gledam,
kako pupa cvjeće.
Opet na zemlju sjedam,
i gledam kako se sve kreće.

Samo pijun začuđen i sam, nakrivljujem glavu.
Sada razumijem san, a još više javu.

<	prosinac, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Prosinac 2012 (1)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?